četvrtak, 10.09.2009.
"Jel vrijeme drugovi?"
Ako Hrvatska ima četiri i pol milijuna nogometnih izbornika onda Bosna i Hercegovina ima bar toliko tvoraca novog Ustava. O Ustavu BiH svatko ima mišljenje od babe Mande koja negdje na ledini čuva zadnju kravu u selu, preko predsjednika općinskog vijeća xy općine sa Fabus diplomom ili bez diplome , do ministra prosvjete kojem se ne zna kada će točno početi škola i stotinu i šezdeset drugih ministara. Osim, naravno, predsjednika nazovi hrvatskih predstavništava u Sarajevu, oni nemaju mišljenje o Ustavu. Ili nije formulirano ili ga nisu dobili od onog tko im ga dostavlja iz Zagreba, Brusselsa ili Washingtona.
Šta ćeš ni pošta nije što je nekad bila!!
I svi oni imaju rješenje za probleme Ustava, odnosa triju naroda, pa čak neki i za rješenje izraelsko palestinskog sukoba, ali nikako da nađu rješenje za rupe na cesti, održiv gradski proračun ili u slučaju babe Mande zašto joj krava neće pod bika. Što je to u nama Hercegovcima što nas tjera da dok cijeli svijet ide drumom da mi uvijek, ama baš uvijek, kratimo šumom??
Recimo trenutni predsjednik zapadno hercegovačke županije, znam da nije više županija nego kanton ali neka me tuže, gospodin Jurišić je prije vlasti, puno radno vrijeme bio (odličan) zubar a pola radnog vremena relativno loš ( skromno mišljenje pisca ovih redaka) predsjednik stranke sa vjerojatno najviše frakcija u povijesti ljudskog roda. Stranke koja ima toliko frakcija da joj je morao dodati svoje ime da je uopće on sam prepozna na glasačkom listiću. I onda se čudimo neprincipijelnim „daj mi da vladam“ koalicijama i apsolutnom neredu u hrvatskim stajalištima prema ostala dva naroda u tamnom vilajetu. Ili još bolja situacija bivšeg federalnog ministra prometa i veza, gospodina Ljubića, koji je do preuzimanja dužnosti predsjednika“ devedesetke“ bio doktor. Pretpostavljam da u Posušju i Širokom Brijegu više trebaju kvalitetne zubare i doktore nego li loše političare.
Nemojte me krivo shvatiti apsolutno podržavam što više ljudi da se bave politikom, jer ako se ne bave oni njome politika će se baviti njima, ali svaki posao traži iskustvo pa i politika. Kandidirajte se na izborima za vijećnika, za načelnika. Još bolje odradite koji mandat kao većina, koji kao manjina, pokažite što ste napravili, cestu u selu , cisternu, prijedlog zakona ili pravilnika, suhozid makar. Pitanje je kada ćemo mi Hercegovci konačno reći svojim političarima „Gospodo trebamo vas ovdje, trebamo vas da cesta prema Ljubuškom nije pola godine zamka za vozače, trebamo vas da riješite raskršće u Posušju gdje ginu djeca, trebamo vas da riješite pitanje ne plaćanja radnika u „Trgocopu“ i „Lijanovićima“. Trebamo vas da se pobrinete da svi plaćaju zdravstveno i da su nam doktori dobro plaćeni , trebamo vas da osigurate poslovne zone i poštovanje zakona.“ Pa i Obami su najviše zamjerali to što je u svom životu upravljao jedino školskim odborom. Ali Obama je Obama i u krajnjem slučaju nama ne treba Obama nego radnik. Treba nam vizionar kojeg nije strah zasukati rukave a ne čekati mig od trećerazrednih američkih , europskih i ruskih birokrata koji su se kod nas uhljebili.
Svaka kuća na svijetu gradi se od temelja, svaka zajednica počinje revitalizaciju unutarnjim snagama ne vanjskim, ma što vam govorili iz Europe. Život nam neće poboljšati ni Hans ni John i Raffi, kao ni Dragan ni Milorad ni Sulejman, život si moramo poboljšati sami kao male zajednice. „Nema kruva bez motike“, bila ta poslovična motika laptop, čekić, doktorska kuta ili stvarna motika. Kako je moguće da nam u politici, gospodarstvu i društvu nedostaje ono što nas toliko krasi u sportu, ne prihvaćanje polovičnih rezultata. Zamislite da je Marinu Čiliću opravdanje za loš servis bilo da mu netko iz Sarajeva ne dopušta da servira, ili da neko iz Kazahstana uvozi nekvalitetne tenisače. Umjesto na „Flushing meadows-u „ završio bi karijeru igrajući challenger-e po Crnoj Gori dok bi mu se selo smijalo u lice. Ali u politici, u gospodarstvu, u poljoprivredi, cestogradnji… E to kod nas već desetljećima pali, ne daju prvo „drugovi od gore“ a sada Bošnjaci ili Srbi. I dok bi takvo opravdanje možda, samo možda, bilo shvatljivo u Srednjoj Bosni ili Mostaru, sa svim problemima koji proizlaze iz bliskog suživota zavađenih zajednica, u zapadnoj Hercegovini ne drži vodu. Nema opravdanja za nesposobne, ili za one koji mogu ali lakše je „šumom“ .
Moramo se konačno postaviti na način „Možeš! Moraš!“, bili poljoprivrednici, autolimari doktori ili političari. Vrijeme je da se neuspješnima lica crvene od javne poruge.
- 11:35 -
